Kratak istorijat kockanja

  • Štampa

Od davnina postoji kockanje među ljudima, a postoje arheološki dokazi da je većina starih kultura primenjivala kockanje u nekom od primitivnijih oblika. Arheološki dokazi ukazuju da je čak i pećinski čovek bio ”kockar”. Pećinski crteži sa prikazom kockanja nude još jedan dokaz o kockanju, kao “ljudskom pratiocu”, od pamtiveka.
Pronađeni su opisi kockanja u spisima iz drevne Kine  koji datiraju iz oko 2300.g.pne. U Egiptu je pronađen par kockica od slonovače, nastale oko 1500.g.pne.

Stanovnici drevne Indije, Grčke i Rima takođe su praktikovali neki oblik kockanja.  Mitovi antičke grčke opisuju kako su Zevs, Had i Posejdon podelili univerzum na nebo, pakao i more tako što su bacali kocke.
Arhitektonski reljefi koji datiraju od 4. veka pre Hrista prikazuju scene kockanja sa muškarcima i ženama (kako bacaju kockice). Najpoznatije delo koje se odnosi na kockanje prikazuje grčke heroje Ajaksa i Ahila koji  igraju kocke tokom Trojanskog rata.
I drevni narodi Južne Amerike, Asteci i Maje, ali i Polinežani, Eskimi i afrički podsaharski narodi, igrali su od davnina igre slične kockanju raznim predmetima, od koštica voća do delova kostiju.
Legenda kaže da je Julije Cezar odlučio da pređe Rubikon tek pošto je “bacio kocku”.

Kockanje je ponekad imalo veliku ulogu i u stvaranju budućnosti nekog naroda.
Poznata je priča kada su se, oko 1.000 godine nove ere, kralj Olaf  Norveški i kralj Olaf  Švedski sastali da odluče ko od njih polaže pravo  nad relativno izolovanim okrugom Hising. Budući da se spor nije mogao rešiti diplomatskim putem, kraljevi su se složili da se baca par kockica. Norveška je dobila teritoriju i dva kralja, navodno, su se razišla u dobrim odnosima.
U istorijskim spisima nalazi se da je kockanje bilo toliko popularno u srednjem veku da su neke zemlje zabranjivale svojim vojnicima da učestvuju u igrama, jer ih je kockanje sprečavalo da valjano obavljaju svoje dužnosti. Kralj Engleske Henri VIII (1491 – 1547), zabranio je kockanje  kada je utvrdio da su njegovi vojnici posvetili više vremena kockanju nego svojim vojnim obavezama. Kockanje se raširilo Engleskom za vreme vladavine Čarsla II, koji je bio poznat kao „veseli vladar“ zbog svoje sklonosti ka uzbuđenjima i uživanjima, a bio je poznat i kao pasionirani kockar.

 
Opklade su “izmišljene” u Francuskoj 1860. godine odakle su se raširile u Veliku Britaniju i ostale evropske zemlje, Australiju i SAD. Najpoznatije su opklade u vezi konjskih trka, potom u automobilističkim i moto trkama, trkama pasa, a od borbi najpopularnije su  borbe bikova, pasa, ali i ljudi.
Jedna verzija istorije ruleta, što na francuskom jeziku znači “mali točak”, govori da ga je konstruisao matematičar Blez Paskal, a druga da su ga izmislili Kinezi, a da je u Evropu stigao uz pomoć dominikanskih kaluđera. Ono što je sigurno to je da su savremenu varijantu napravili Frans i Luj Blan.
Evropljani su kocku sa sobom preneli i u „Novi svet” gde je doživela pravi bum. U prilogu je naredba štaba generala Vašingtona iz 1776.godine,  koji je uzalud pokušavao da ograniči kockanje vojnicima tokom Revolucionarnog rata.
 

NAPOMENA: Tekst je deo knjige "Patološko kockanje - sa priručnikom za
samopomoć", autora Dr Ivice Mladenovića i Dr Gorana Lažetića. Kompletnu
verziju teksta pročitajte u navedenoj knjizi.